Druženje s Lejlom Kalamujić, dobitnicom književne nagrade „Edo Budiša“

Pozivamo Vas na književno druženje s autoricom Lejlom Kalamujić u pazinsku Kuću za pisce – Hižu od besid u utorak 25. listopada u 19:30 sati.

Lejla Kalamujić dobitnica je književne nagrade „Edo Budiša“ za 2015. godinu te će joj nagrada biti uručena na književnom druženju.

Lejla Kalamujić (r. 1980.),  živi i radi u Sarajevu. Diplomirala je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autorica je zbirki priča “Anatomija osmijeha” (Naklada Zoro, 2009.) i “Zovite me Esteban” (Dobra knjiga, 2015.). Objavljuje prozu, eseje i kritike u časopisima i na web portalima u Bosni i Hercegovini i u regiji.

Godišnja književna nagrada Istarske županije „Edo Budiša“ dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika Eda Budišu (1958.-1984.), čije je djelo unatoč preranoj smrti ostavilo snažno i prepoznatljivo nasljeđe u istarskoj i hrvatskoj književnosti, pogotovo u kratkim pripovjedačkim formama. Nagrada se dodjeljuje autoru/autorici do 35 godina starosti kojemu/kojoj je u prošloj godini objavljena zbirka kratkih priča ili na području s kojeg nije potreban prijevod na hrvatski jezik (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora). U konkurenciju ulaze i mladi autori iz zemalja Srednje i Južne Europe čiji je prijevod zbirke objavljen na navedenom području. Dosadašnji dobitnici su Srđan Srdić (2012.), Marko Pogačar (2013.), Bojan Krivokapić (2014.) i Ivana Bodrožić (2015.).
Prosudbeni žiri u sastavu Boris Koroman, Ivana Ujčić, Neven Ušumović i Vanesa Begić odlučio je da ove godine nagradu dodijeli Lejli Kalamujić za zbirku priča Zovite me Esteban (Sarajevo, Dobra knjiga, 2015.)

Obrazloženje žirija:
Priče u zbirci Lejle Kalamujid „Zovite me Esteban“ povezuje autobiografska potraga za majkom. Pisanje i imaginacija imaju presudnu ulogu u toj potrazi. Lik majke s odrastanjem pripovjedačice mijenja svoje lice i dobiva nove crte, izaziva neočekivane emocije. U takvoj pripovjednoj konstelaciji i rat dobiva dublju dimenziju od političke: rat kao nasilna negacija bliskosti, praznina koja se širi među ljudima, onemoguduje intimne veze i integraciju osobnog, unutarnjeg svijeta. Proza Lejle Kalamujid na svakoj razini nadilazi ispovjedno, dnevničko pisanje: suptilnom figurativnošdu i intertekstualnošću autorica transformira autobiografske momente u rezonantne književne strukture. Knjiga „Zovite me Esteban“ nezaboravno je, potresno književno djelo.

Komisija za dodjelu književne nagrade „Edo Budiša“